ISUS KRIST KRALJ SVEGA STVORENJA
Povod za uvođenje ovog relativno mladog crkvenog blagdana bila je 1600. obljetnica prvog općeg crkvenog sabora koji je održan u Niceji 1925. godine. U svojoj enciklici „QUAS PRIMAS“ od 11.12.1925. godine, papa Pio XI. razvio je zamisao da je najučinkovitije sredstvo spasenja protiv pogubnih sila onog vremena bilo priznavanje Kristova kraljevskog vrhovništva. Za ovaj blagdan papa Pio XI. je izabrao posljednju nedjelju u studenome imajući u vidu susljednji blagdan SVIH SVETIH . Tog
blagdana trebala se obaviti godišnja posveta Presvetom Srcu Otkupiteljevu . U počecima ovaj je blagdan naišao na neviđeno odobravanje i oduševljenje, ali su se ubrzo pojavile primisli da se
njegova idejna osnova organski izražava već drugim danima liturgijske godine, kao npr. u Došašću, na Božić, Bogojavljenje, Uskrs, Uzašašće čak i svake nedjelje kao svečanog dana Krista Gospodina ili „Kyriosa“. Osim toga i kraljevi u našem vremenu nemaju više ono značenje i onu moć
koju su nekoć imali. Danas se više radi, kad je riječ o kraljicama i kraljevima, kao o nekom rudimentarnom ostatku prošlih vremena, kao ostatku prošlosti.
Da bi se to izbjeglo današnji je službeni naziv ove svetkovine:
„NEDJELJA NAŠEGA GOSPODINA ISUSA KRISTA, KRALJA SVEGA STVORENJA!“ Ova nas svetkovina ne želi vratiti u prošlost neka usmjeriti prema onome što tek treba doći na kraju ovog vremena. Ona danas želi istaknuti istinu da je proslavljeni Gospodin ciljno središte svega stvorenoga svijeta i kršćanskog života. Tom cilju svi mi stremimo!
Pripremio: fra Vjenceslav Janjić
