Prema istoimenom romanu napravljena je i popularna TV- serija. Glavni junak je jedan svećenik i njegova nesuđena ljubav. Roman započinje legendom koja govori o ptici koja pjeva samo jednom u životu. Kad osjeti da joj se približava kraj ta ptica traži najoštriji trn i kad ga pronađe ona svoje vlastito tijelo nabada na taj trn. Dok to čini ona pjeva najljepšu pjesmu svoga života. Legenda kaže da i sam Bog zastane u tom trenutku dok ona pjeva. Ista legenda završava porukom : Ono što je najvrijednije u životu postiže se samo uz veliko odricanje i žrtvu. Jedna druga legenda govori također o ptici. Ona se zove feniks. Ptica Feniks kad osjeti da joj se približava kraj života savije gnijezdo od suhih grančica natopljenih smolom i uljem. Ona sjedne u to gnijezdo i svojom ga tjelesnom toplinom grije do te mjere dok se ono ne zapali.
Usađeni nagon u njoj za vječnim životom tjera je da svojom tjelesnom toplinom ugrije i zapali to gnijezdo s ciljem i željom da iz njezina pepela nastane novi život.
Među nama ljudima najpoznatiji čovjek patnik je zacijelo Job. On je bio prvi od nas zemljanih, koji se pobunio protiv bola i nesreće, izbjegavši napast naivne nevinosti. Moralna nas teologija uči da su patnja i njezino konačno finale smrt posljedica iskonskoga grijeha. U nas je poznatiji pod imenom istočni grijeh kojega baštinimo od naših praroditelja Adama i Eve. Bog je našim praroditeljima ponudio život i smrt, slikovito rečeno vodu i vatru. Čovjek je ponukan đavlom izabrao vatru odnosno smrt.
I da zaključimo, ovaj prvi dio razmišljanja, smrt je posljedica čovjekova grijeha. Poznati suvremeni srpski teolog i psiholog dr. Vladeta Jerotić, promišljajući o Jobu kaže: „Male pravednike u svijetu kušaju ljudi i prirodne sile, velike pak pravednike oduvijek iskušava sam Bog!“ Job traži objašnjenje svojih patnji, nastavlja Jerotić, odgovor i smirenje i to još ovdje na zemlji. Zašto moram patiti i trpjeti ako sam nevin i nedužan?
Jedan drugi teolog Karl Gustav Jung smatra da je Jobova patnja promijenila samoga Boga. Po Jungu Job je bio odlučan signal za samoga Boga da pošalje Isusa Krista kako bi on nadoknadio ono što je do tada nedostajalo, a to je ljubav koja je bila zatajila. Svojom mukom i smrću na križu nevini Isus, osuđen na sramotnom montiranom procesu, razapet na Križ, jedino je tako mogao spasiti grešno čovječanstvo. Ljubav je odgovor na ljudsku patnju. Bog nije poslao svoga Sina Isusa Krista da ukine patnju nego da je osmisli. On ne poštedje niti svoga sina Jedinca! Sv. Augustin pišući od događajima Velikog petka kaže za Isusa da je on : „VICTOR QUIA VICTIMA!“ –POBJEDNIK JER JE ŽRTVA! Jedino pod cijenu vlastitog života može se spasiti ono najvrijednije za čim čovjek stremi a to je drugi prekogrobni život. Teolozi vole reći : „ Bog nije poštedio niti ono najveće što je imao uza se, a to je Božji sin, da otkupi palo čovječanstvo. Isus nije došao da ukine patnju nego da je osmisli. Ljubav je odgovor na čovjekovu patnju. Majka , koja ima bolesno dijete i koja se noću budi i po nekoliko puta, ako je upitate zašto to čini ,ona će odgovoriti vrlo jednostavno : ZATO ŠTO SAM MAJKA! Patnju treba znati osmisliti pa će ona dobiti svoj smisao!
BOG NI SVOG SINA JEDINCA NE POŠTEDJE
U Evanđeljima čitamo: „ BOG NI SVOGA SINA JEDINCA NE POŠTEDJE NEGO GA PREDA KAO OTKUPNINU ZA GRIJEHE NAŠE!“ Neki tvrde da se time zastupa ideja krvoločnog Boga koji treba žrtvu da bi zadovoljio svoje potreba. Na ovu temu progovorio je, ne tako davne 2012. godine na jednom teološkom seminaru u Vukovaru dr. Ivica Raguž, profesor na Teološkom fakultetu u Đakovu. Tema je bila : „Vukovarske žrtve u svjetlu žrtve Isusa Krista!“ Iz ovog predavanja moglo se čuti i ovo. „ Neki tvrde da se na ovom tragu može zastupati i ideja krvoločnog Boga koji treba žrtvu da bi zadovoljio svoje potrebe. Osim te primjedbe , nastavlja dr. Raguž, mnogi upozoravaju da je jako opasno govoriti o žrtvama kao „pobjednicima“ jer se u tome krije trijumfalizam i poticaj na novi val nasilja. Da to nije uvijek tako , zaključuje dr. Raguž, pokazuje nam žrtva Isusa Krista i njezino biblijsko-teološko značenje. Isus je pobjednik upravo stoga što je dragovoljno , nevin i nedužan , prinio žrtvu vlastitog života kako bi otkupio palo čovječanstvo!
Nakon svega ovog navedenog da zaključimo. Zašto je Bog izabrao baš žrtvu da s njome potvrdi ljubav ostat će nam velikom tajnom. Kod svake svete mise molimo: TAJNA VJERE, zapravo bi bilo reći OTAJSTVO VJERE! Nešto što je TAJNOM ostat će nam vječnom nepoznanicom, a OTAJSTVO ćemo spoznati već ovdje na zemlji upravo onog trenutka kad se žrtvujemo iz ljubavi prema višim idealima!
NEMA USKRSNUĆA PRIJE VELIKOG PETKA! Čuli smo puno puta govoriti. Stoga i započinjemo ovo sveto Korizmeno- 40 dnevno vrijeme: posta , molitve i dobrih djela kao šansu da vječnu tajnu pretvorimo u OTAJSTVO VJERE!
Pripremio: fra Vjenceslav Janjić
