Godine 1852. zabilježena je jedna od većih poplava rijeke Save koja je trajala punih šest mjeseci. Voda je poplavila sva okolna sela tako da se iz kuće u kuću moglo prići jedino čamcem. Tek oko Spasova Sava se počela povlačiti u svoje korito. Vlažna zemlja, trulo bilje i uginule životinje i mnoštvo uginulih riba zadavali su neugodan vonj od kojih je umro velik broj ljudi.
Vidovljanima je ova prirodna nepogoda, možemo slobodno reći i katastrofa, donijela i jednu kasniju nematerijalnu nego duhovnu korist. Predaja kaže da je neka žena u trošnom čamcu povezla zajedno s bližnjom rodbinom i kumom dijete na krštenje u središte župe u Tolisi koja je tvrdim putem udaljena od Vidovica petnaestak kilometara. Naišlo je olujno nevrijeme i da bi spasila sebe i dijete kao i suputnike popela se na obližnju vrbu i na taj način spasila sebe i sve suputnike. Olujno nevrijeme je trajalo tri dana.
Saznavši za to fra Martin Nedić, čuveni tadašnji župnik i gvardijan Franjevačkog samostana na Raščici, u Tolisi, donio je mudru odluku da se u Vidovicama osnuje najprije samostalna kapelanija, a potom i župa. Već slijedeće godine 1853. rođena je nova župa Vidovice. Meni bijaše zanimljivo ovo izlaganje, a moj se sugovornik raspričao i nisam se usudio prekinuti ga.
Ovako učeno zbori najstariji sin u Janjića, po selu zvanih Matanovih, gospodin Lovro Janjić. Poznat je u ovom kraju kao pravnik i pomiritelj. 83 su mu godine, ali izgleda kao neki malo stariji mladić. Osim toga Lovrina obitelj je poveznica ili ti „kamen međaš“ između Janjića, po selu zvanih Matanovih i Janjića po selu zvanih Maćaševih. Osim toga njegov mlađi brat Josip je, trenutno, najstariji živući vidovački i kopanički svećenik. Nećak mu je biskup mons. Ilija Janjić, kotorski biskup u miru. I to još nije sve: tri rođene sestre su pripadnice Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu.
Dok smo mi razgovarali za naše novine javio se, bez dogovora- telepatija, i biskup Janjić. I njegovo telefonsko javljanje je providonosno. Najavio je svečano obilježavanje 25. obljetnice njegovog biskupskog posvećenja za na godinu u Vidovicama. Planira se hodočašće u Svetu zemlju i svečano obilježavanje tolikog broj duhovnih zvanja. I na kraju da se ne zaboravi u zaseoku Trnjaku, kojeg neki još nazivaju i “Sveti sokačić„ kaže mi moj sugovornik, nabrojili smo sveukupno 14 duhovnih zvanja. I ovogodišnji mladomisnik fra Ivica Janjić pribrojen je „Svetom sokačiću!“ Pred kućom gdje su se on i njegova mlađa sestra rodili ostala je kapelica posvećena svetoj obitelji. Podigao ju je njegov djed Martin i njegova još trojica braće:
Bartol, Luka i Vidan „ iz zavjeta!“ Obećali su sagraditi kapelicu ako se živi i zdravi vrate iz Drugog svjetskog rata. Najstarija je u selu i preživjela je i poplave i ratove ali je još tu. Takvih kapelica krajputašica u Trnjaku je pet, a u cijelim Vidovicama blizu trideset. I to pokazuje živu vjeru ljudi ovog naroda. Od stotine vidovačko-kopaničkih zvanja 16 ih je s prezimenom Janjić. Na drugom su mjestu Tomaševići, njih 11. Ponosno ističe moj sugovornik.
ZA SPASONOSNOM VRBOM TREBA SE ČEŠĆE OKRETATI
Gospodin Lovro tvrdi da je najpoznatiji vidovački župnik bio Juraj Zirdum. On je znao čitati znakove vremena. Dok su Vidovice bile u sastavu župe Tolisa iz sela su bila osmorica svećenika franjevaca. Usputno rečeno danas ih je petorica. U Vidovicama nije bilo duhovnih zvanja sve do dolaska prečasnog gospodina Juraja Zirduma.
Vidovačko- kopanički župnik bio je kroz 27 godina. Nakon završetka Drugog
svjetskog rata, točnije 1948. godine, prisjeća se moj sugovornik, komunističke su vlasti, nakon montiranog procesa, zatvorile omiljenog župnika . Nakon dvije godine odslužene robije „narodna vlast„ ga je pomilovala i pustila na slobodu. Mato Ivkić-Vidić bio je prvi mladić iz Vidovica kojeg je Zirdum poslao u sjemenište. On je i prvi poslijeratni dijecezanski svećenik.
Vidovice su iznjedrile i osmoricu franjevaca dok su teritorijalno i crkveno potpadale pod upravu župe sa sjedištem u Tolisi. Mladu misu je slavio 1960. godine. Od tada gotovo se svake godine u Vidovicama, a nakon odcjepljenja 1979. godine i u Kopanicama, prisjeća se gospodin Lovro Janjić, slavila
se, u jednom ili drugom mjestu, mlada misa. Godine 1998. godine u Vidovicama je slavio svoju mladu misu vlč. Šimo Maršić, danas doktor znanosti. U Kopanicama posljednji domaći svećenik ili kako u ovim krajevima kažu „mladi parok„ bio je o. Marko Bijelić, dominikanac. On je 10. kolovoza 2002. godine slavio mladu misu u Kopanicama. Nakon njega zavladala je svojevrsna „ duhovna suhoća!“ U Vidovicama nije bilo mlade mise punih 20. godina sve tamo do 2018. godine kada je, ponovno domaći sin Isusovac o. Perica Klarić, slavio mladu misu u svom rodnom selu. Te je iste 2018. godine u Zagrebu slavio mladu misu i salezijanac don Josip Petrčić. Majka mu je Mara, djevojačkim prezimenom Tomašević, rodom je iz obitelji, po selu zvanih, Grgići. Otac mu je iz okolice Zagreba. 2019. godine u župi Kruševica, kod Slavonskog Šamca, mladu misu slavio je franjevac fra Josip Ivkić-Lukić . Otac mu je iz Lukića kraja u Vidovicama.I eto ove godine u Bošnjacima slavljenik je fra Ivica Janjić. Oba roditelja su iz Vidovica, ali eto zbog obiteljskih poteškoća on je slavio mladu misu u Bošnjacima. U Vidovačkoj župskoj Spomenici stoji zapisano da i u vidovačkom žitu ima kukolja. Dvojica svećenika su istupila iz svećeničke službe.
Divim se mome sugovorniku gospodinu Lovri Janjiću koji je pomno pribilježio i upamtio sva ova imena i prezimena. Zbog nedostatka prostora ostali smo dužni i nešto reći o vidovačko-kopaničkim časnim sestrama, njih je 51. Nastojat ćemo ispraviti ovu nepravdu koje su također na ponos kako Vidovicama tako i Kopanicama, obećao mi je moj sugovornik. 51 ih je i zaslužile su!
Na kraju našeg dugotrajnog razgovora obojica smo se složili da se za vrbom, koja je nikla iz plodne vode, uvijek iznova treba okretati. Nije li plodna voda i u majčinskoj utrobi koja treba i nadalje rađati nove živote!
Tekst i slike: fra Vjenceslav Janjić
