VIDOVICE
JESU LI LIK I DJELO ŠIME IVKIĆA ZNAK OSPOROVAN?
Na uočnjicu blagdana svetog Ilije proroka zaštitnika Bosne, u Vidovicama B i H je, po uhodanoj tradiciji, slavljena sveta misa na starom groblju na nakanu da nam Šimo Ivkić, mladić koji je umro na glasu svetosti u 18 godini života, što skorije bude uzdignut na čast oltara. Ove je godine veliko nevrijeme, baš u vremenu dok se slavila sveta misa, poharalo čitav onaj kraj s jedne i s druge obale rijeke Save. Vidovice su ostale pošteđene. Prema svjedočenju onih najrevnijih štovatelja lika i djela Šime Ivkića, a te ih je večeri bilo oko 150, to je čudo Božje a po zagovoru miljenika Božjeg Šime, kojeg pobožni puk ovog kraja, od dana njegove smrti, slavi kao „svetog!“
TKO JE BIO ŠIMO IVKIĆ?
Šimo Ivkić rođen je 9. prosinca 1911. godine u Vidovicama, Bosanska Posavina, Vrhbosanska nadbiskupija, od oca Marijana i majke Milke. Istog dana kad je rođen Šimo je i kršten što pokazuje da je od rođenja bio krhka zdravlja. Ovo je znakovito za njegov čitav život. Osam je godina “jobovskom strpljivošću“ podnosio svoju bolest. Upravo po tome je uzor mnogima. Potvrđen je 1921. godine po Vrhbosanskom nadbiskupu Ivanu Evanđelisti Šariću koji ga je pohodio u njegovoj roditeljskoj kući i podijelio mu sakrament svete potvrde rekavši da je Šimo živi svetac. Umro je 19. srpnja 1929. godine na glasu svetosti. Sam nadbiskup Ivan Ev. Šarić, koji ga je potvrdio, kod kasnijih pastirskih pohoda župi Vidovice, poticao je ljude da idu u svojim patnjama i duhovnim potrebama na Šimin grob.
Župnik Ivan Kozinović u svom dopisu od 7. kolovoza 1930. godine Nadbiskupskom ordinarijatu u Sarajevu piše: „Pred mjesec dva neke su babe hodočastile na grob čuvenog Šime, te se od tada pronio glas, da je baba iz druge župe čudesno ozdravila po Šiminom zagovoru … To su babe proglasile kao neko čudo, te sad narod ide onamo kao ćorav!“ Nažalost čudesna ozdravljenja koja se događaju po Šiminu zagovoru u Vidovicama nitko ne zapisuje, a nije niti određen promicatelj njegove kauze.
Znanstveni skup o liku i djelu mladića koji je umro na glasu svetosti
16. lipnja 2012. godine u Vidovicama je održan međunarodni znanstveni skup. Dolje potpisani tom je prigodom održao i predavanje o liku i djelu Šime Ivkića i što su sve mediji, do tad, pisali o njemu. Izričito mu je preporučeno da u svom izlaganju ne upotrebljava pojam „svet“ kako se ne bio naškodilo samom procesu za njegovu beatifikaciju do koje još nije došlo, a nitko ne zna i hoće li ikad doći.
Tadašnji župnik vlč Josip Senjak u Predgovoru Zbornika koji je tiskan nakon spomenutog međunarodnog Znanstvenog skupa koji je održan u pod radnim nazivom „Šimo Ivkić Job naših dana! „Napisao je: „Ovo nikako nije i ne može biti pokretanje postupka za proglašenje blaženim Šime Ivkića. To je nešto posve drugo, na drugoj razini, što će doći ili neće doći što ovisi o mnogome dijelom i o simpoziju!“
19. srpnja 2012. godine , moglo bi se reći na stotu obljetnicu Šimina rođenja, Vidovice je pohodio Vrhbosanski nadbiskup Vinko uzoriti kardinal Puljić i na Starom vidovačkom groblju slavio je euharistiju. U pozdravnom govoru, tadašnji župnik Josip Senjak, pozdravio je Uzoritog kardinala na svoj uobičajeni način rekavši : „Šimu Ivkića u Vidovicama gotovo svi župljani, jasno osim župnika, nazivaju sv. Šimo!“ Za njega je Šimo samo „naš dragi Šimo!“ Uzoriti kardinal na to nije ništa reagirao. Koliko je dolje potpisanom poznato Vrhbosanska nadbiskupija još nije odredila osobu kao promicatelja u kauzi Šime Ivkića iako je postupak već otvoren.
Bolje upućenima poznata su tri stupnja crkvenog postupka da bi netko bio proglašen svetim. Prvi stupanj je sluga Božji, drugi stupanj je blaženik i treći stupanj je svetac. Zamolili smo fra Rajka Gelemanovića, bivšeg višegodišnjeg provincijalnog ministra u Hrvatskoj franjevačkoj provinciji, koji je vodio više ovakvih postupaka, kako Kongregacija za proglašenje svetaca vodi ovakve postupke? Prvo i najvažnije je glas o svetosti dotične osobe, 2. ako ima čudesnih znakova treba ih zapisati i navesti svjedokle. 3. Upoznati Kongregaciju Svete Stolice za proglašenje svetim osobu koja je umrla na glasu svetosti! Među crkvenim pravnicima poznata je i uzrečica: „ Roma locuta, causa finita!“ Rim je progovorio, prijepor je svršen! Drugim riječima :Vrhovna vlast je odlučila i više nema pogovora.
U Šiminom slučaju nije učinjeno sve što je trebalo učiniti! Narod želi znati je li njegova pobožnost prema „našem dragom Šimi!“ valjana ili su vjernici zavedeni. Valjda se očekuje da se ispuni ona mudra sveto- pisamska izreka: „ Ako je od Boga ostat će, ako je od ljudi propast će!“
Tekst i slike: Tunjo fra Vjenceslav Janjić
