Uskrs je naš najveći kršćanski blagdan, a Božić najradosniji. Za svakog od ova dva najveća kršćanska blagdana pripremamo se na različite načine. Za božićni blagdan prethodi vrijeme priprave koje po latinskoj riječi ADVENTUS= dolazak ( GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA) nazivamo DOŠAŠĆE. Nekoć je Došašće ili vrijeme božićne priprave trajalo šest tjedana, a danas ono traje četiri tjedna. Crkveno je učiteljstvo temeljem stoljetnog iskustva došlo do spoznaje da današnji čovjek ne može izdržati šest tjedana aktivnog iščekivanja. Nažalost do te spoznaje još uvijek nije došlo društvo kojemu i mi pripadamo i koje nazivamo lijepim hrvatskim nazivom POTROŠAČKO ili latinskim KONZUMISTIČKO.
Na početku nove liturgijske godine i mi kršćani možemo doći u napast da razmišljamo o došašću i Božiću ponajprije samo sentimentalno. Sama pomisao na rođenje djeteta izaziva u nama sentimentalnost. Našu osjećajnost iskoristit će ponajprije potrošačko društvo. Ono nam progovara, na različite načine, da su pred nama „blagdani darivanja„ i da treba kupovati poklone za svoje mile i drage. Ako samo tako budemo razmišljali moglo bi nam se dogoditi na kraju svega da se upitamo: TKO NAM JE UKRAO BOŽIĆ ili TKO NAM JE UKRAO USKRS? Božić i Vazam su, u prvom redu kršćanski blagdani koji nas žele potaknuti na promišljanje: jesmo li zaboravili razmišljati o djetetu Isusu, ali i o smislu ljudskog življenja USKRSLOM KRISTU.
Došašće je vrijeme priprave za Božić i iščekivanje Gospodinova dolaska na kraju vremena. Ne treba previdjeti budnost i molitvu , ali niti zaboraviti i radovati se. Došašće je ponajprije radosno vrijeme. Naša je radost ponajprije u činjenici Isusova Dolaska. Želimo biti poput pet mudrih djevica koje uzeše svoje fenjere i zalihe ulja i krenuše ususret Isusovu dolasku. U nas se u Došašće slave svete mise ZORNICE, VEĆ U ŠEST SATI UJUTRO. Kako bi bilo dobro dolaziti na sve mise zornice i kao svečani završetak doći na završno misno slavlje POLNOĆKU NA BADNJAK!
Vaš župnik pater Vjenco
