„DONESITE PLOD DOSTOJAN OBRAĆENJA!“
Na 2. nedjelju Došašća središnja osoba u Matejevu Evanđelju je Ivan Krstitelj. On je preteča i suvremenik Isusa iz Nazareta , čiji skorašnji dolazak navješćuje. Teolozi kad govore o Isusu onda razlikuju Isusa iz Nazareta i Krista vjere. Pod pojmom Isus iz Nazareta teolozi misle na Isusa čovjeka nama u svemu slična osim u grijehu. Kad pak govore o Kristu vjere onda misle na tog istog Isusa ,ali proslavljenog, uskrslog! O Božiću se ne može govoriti niti pisati bez povezanosti s mukom, patnjom, smrću i uskrsnućem tog istog Isusa Krista. Drugim riječima bez obraćenja nema niti spasenja!
A s obzirom da ovu svoju božićnu kolumnu pišem uoči 2. nedjelje Došašća ja ću se u njoj zadržati na način propovijedanja upravo Ivana Krstitelja u „predvečerje Božića i Isusova rođenja.“ On poručuje svojim suvremenicima: “Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!„ A evanđelist Matej ( Mt 3,1-12) nastavlja : „Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!“ I nastavlja : „Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: „ „Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraćenja!“
Pitao sam svoje kolege bosanske franjevce „ujake „ zašto upravo naši sunarodnjaci u BiH toliko vole upravo Ivana Krstitelja, a on nije bio ni malo popustljiv propovjednik. Nije se želio pod nikoju cijenu prilagoditi svome vremenu ? Nasilno su ga ubili zato što je, slikovito rečeno, rekao: „ popu pop ,a bobu bob!“ Ivana više nema, ali je ostao njegov jasan i nepokolebljiv stav! Ujak je zaključio: „LJUTA TRAVA NA LJUTU RANU!“
Ovih dana dobih putem elektronske pošte poruku , od mog dugogodišnjeg prijatelja iz Njemačke, u kojoj čovjek prenosi činjenične podatke o godišnjem broju abortusa koji se izvrše legalnim putem u tako zvanoj demokratskoj i kršćanskoj Njemačkoj. Ove podatke, do kojih je došao svojim kanalima moj spomenuti kolega, nije želio prenijeti niti jedan medij u Njemačkoj, pa čak ni oni koji nose predznak „ katolički !“ Prijatelj mi napisa čak niti u „katoličkoj Hrvatskoj!“
Evo tog priloga! „ Jeste li znali da samo u Njemačkoj godišnje strada u majčinoj utrobi, dakle začete a nerođene djece , oko 110 tisuća ! Ta je brojka, u postotcima prema broju stanovnika, slična više ili manje u gotovo svim zemljama Europske unije ! Prema nekoj matematici to bi značilo da se na čitavome svijetu godišnje ubije od 50 do 60 milijuna nevine dječice. Zašto kažem „nevine „ zato što se ta djeca nalaze u najzaštićenijem mjestu na svijetu u majčinoj utrobi i to što ta djeca nisu nikome kriva. Ovomu treba pridodati i drugu činjenicu da se ta ubojstva, začetog a nerođenog djeteta, plaćaju od strane zdravstvenih osiguranja kao „bolesničko liječenje“ odnosno čišćenje od neželjene trudnoće.
Primjer drugi. Prije nekoliko godina upravo pred Božić držao sam duhovnu obnovu Hrvatima katolicima koji žive na području katoličke misije sa sjedištem u Feldkirch-u, u Austriji. Radi se o pokrajini Vorarlberg na granici sa Švicarskom i kneževinom Liechtenstein i glavnim gradom Vaduzom. Upravo u Vaduzu, kao turističkoj destinaciji, nalazi se jedan prekrasan dvorac pred kojim se svake godine puno prije Došašća , postavljaju hajmo reći „ Božićne jaslice „ ukrašene s tisućama žaruljica i bezbroj jelena, sobova i košuta , srna, koje voze saonice. Bitno je dočarati snijeg kojeg je svake godine sve manje. No oni su se dosjetili pa za Božić oko dvorca prave umjetni snijeg! Tu je i neizbježni „Djed Božićnjak“ i različite druge figure. Naslov božićne izložbe glasi : „Bajka ili čarolija Božića!“ Mala Mia , desetogodišnja Hrvatica iz naše metropole Zagreba, koja je bila u našoj pratnji , upita onako spontano: „ A GDJE JE OVDJE MALI ISUS!“ Odgovorih joj: „ Ako izložba nosi naziv bajka ili čarolija Božića“ onda to nije rođenje onog istog Isusa u kojeg mi kršćani vjerujemo. Ovdje se radi o praznovjerju ili magiji. Upravo su to izrazi koji tamo i pripadaju. Ne liči li danas i naš Zagreb sve više čaroliji ili bajci sličnoj onoj u Vaduzu?
Radi se o dva oprečna primjera, ali svaki je jednako opasan za nas kršćane. Kad Amerikanci ovih dana pišu i žele SRETNE BLAGDANE moramo se najprije priupitati misle li oni na onaj praznik iz Vaduza ili misle na naš blagdan rođenja Isusa iz Nazareta, koji da bi otkupio nas grešne ljude, mora najprije postati i Krist vjere . Mora podnijeti muku , smrt i uskrsnuće da bi posvjedočio da to nije bajka, a još manje čarolija!
Uz nagli pad nataliteta, prekobrojnog iseljavanja u druge zemlje, zbog besramnog pogodovanja stranom kapitalu, nekontroliranom rastu kamata i rata kredita što stručnjaci nazivaju pljačkom zbog koje bi trebalo bankama ukinuti licencu , uz sve ovo navedeno i još puno toga o čemu ovdje ne pišemo , moglo bi nas dovesti do činjenice da će Hrvati nestati u roku od 70 godina. Na ovo upozorava već dugi niz godina upozorava „ naše gore list „ dr. Slavko Kulić. Na novinarsko pitanje hoćemo li opstati dr. Kulić odgovara: „Koliko znam kao ekonomist, sociolog i socijalni psiholog naš će narod nestati u tranziciji! Poručite to ovom narodu, jer ja ne vidim Hrvate za 70 godina. Nestat ćemo kao subjekt kulture, kao religiozni narod, kao europski narod. To se dogodilo i narodu prije nas Ilirima. Na ponovni upit :“Ne pretjerujete li kada kažete da nas za 70 godina neće biti?“ Dr. Kulić odgovara:“ Smatram da i vi imate pravo braniti vrstu na ovom prostoru i da svojim potomcima želite predati prostor kojeg ste vi naslijedili od svojih djedova. To bi bilo moralno, no to zahtijeva višu razinu svijesti. A to konkretno znači bez muke nema nauke, u kovača crne ruke, a bijela pogača, uči dijete da sutra imaš bolji- bjelji kruh i slično onom kako je to naš narod stoljećima govorio , činio i radio. Stoga moja Božićna poruka svima nama glasi: „ Donosite plod dostojan obraćenja!“ Jer svako stablo koje ne donosi dobra roda, siječe se i u oganj baca!“ ( Mt 3,1-12) Ozbiljno upozorenje treba ozbiljno shvatiti dok nije kasno!
S OVIM RAZMIŠLJANJIMA ŽELIM VAM ČESTIT I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ, A NOVU 2020. GODINU PUNU BOŽJEG BLAGOSLOVA!“
Pripremio: fra Vjenceslav Janjić
