JA DOMOVINU IMAM I U SRCU JE NOSIM!
SRETAN VAM DAN HRVATSKE DRŽAVNOSTI, 30. SVIBNJA
Gdje su granice ljevičarske mitomanije?
Za one koji ne znaju što znači pojam „mitomanija„ napisat ću da sam se poslužio Rječnikom stranih riječi Bratoljuba Klaića koji kaže da je pojam mitomanija grčka kovanica koja u prijevodu znači „bolesna sklonost laganju i izmišljanju vlastitih ili tuđih doživljaja, sklonost pričama o junacima, o slavnoj prošlosti i slično!“
Nalazimo se, da tako kažem, u predvečerju DANA HRVATSKE DRŽAVNOSTI, koji se ove godine ponovno obilježava 30. svibnja. Jednako tako nalazimo se i u predizbornom vremenu za parlamentarne izbore. Iako opasnost od pandemije koronavirusa još nije prošla pojedinci ili predstavnici različitih partija i stranaka svako malo koriste priliku da ugrabe koji bod za sebe ili svoju stranku. Često puta ne biraju se niti sredstva da bi se drugoga ponizilo ili uvrijedilo i da bi se postigao cilj. Javno se vrijeđa i država koju su stvorili mali ljudi, priprosti, ne previše učeni, koji su bili spremni i život položiti na oltar Domovine. Nije rijetkost da onaj koji je vrhovni zapovjednik oružanih snaga vrijeđa one koji su stvorili svojim životima ili dijelovima tijela ovu državu.
Primjer drugi . Jedan od saborskih zastupnika dopušta si slobodu da napiše kako pobjednici 1945. godine nisu do kraja završili već započeti posao i slično. Nije li to poziv na novi linč?
Dok ovo pišem još nije određen točan nadnevak parlamentarnih izbora, a već su počele padati teške riječi i optužbe na račun onog ili onih koji pripadaju drugoj političkoj opciji. Takve narod kolokvijalno naziva političarima, a oni su u stvari zapravo politikanti. Hajmo opet poslužiti se već citiranim Rječnikom stranih riječi . On kaže da je politika briga za opće dobro, briga za narod, briga za državu. Suprotan pojam je politikant. To je mlaćenje prazne slame ili bavljenje time jer je to itekako unosno! S obzirom da sam i ja ugradio jedan mali kamenčić u izgradnji ove suverene i samostalne države Hrvatske i kao ponosni građanin te iste zemlje, uzimam si za pravo da javno priznam da ju volim i branim od onih koji ju napadaju. Pokojni general Janko Bobetko, koji je inače za života primio priznanje počasnog građanina općine Cernik, reče jednom zgodom: „Mi ćemo imati više problema s okoštalom jugoslavenskom birokracijom i unutrašnjim neprijateljem , nego li s vanjskim!“ I to se svakodnevno i ostvaruje! Ne pripadam niti jednoj političkoj opciji nego razmišljam kao obični građanin ove zemlje. Moja je jedina stranka ili partija nova i samostalna Hrvatska. Ili kako pjesnik napisa : „Ja domovinu imam i u srcu je nosim!“
ZA KOMPU SPREMNI!
U mojoj Bosanskoj Posavini, i to u onom dijelu koji je naknadno oslobođen od srpske agresije, bio je uobičajen ratnički pozdrav: „ZA KOMPU SPREMNI!“
Ovaj se pozdrav mogao dvostruko tumačiti.
Prvi je onaj uobičajen: „ Za druženje i obranu roda i doma spremni !“, a drugi je neprimjeren jednom rodoljubu i domoljubu, izdajnički: „ Za kompu spremni!“ To je bio i dezerterski pozdrav.
Kompa se zove plitka lađa za prijevoz ljudi i roba preko Save. U to vrijeme mogla se čuti i ovaka uzrečica : „Ako padnu Vidovice neće Salzburg !“ Neki kažu za toga da je bio u „bojni Minhen!“
Kad se bojovnik sretno vraćao s bojišnice govorilo se : „I OPET DOBRO!“ Na grobu jednog hrvatskog branitelja stoji napisano: „OVDJE LEŽI ONAJ KOJ NE BJEŽI!“
Svaka čast!
LICEMJERNI LJEVIČARI
Upravo oni koji su pobjegli od časne i obvezne dužnosti braniti svoj rod i svoj dom danas su najglasniji u osudi svega što je hrvatsko. Ako je suditi prema njima oni bi jamačno tražili da se zakonski zabrani i onaj poklik iz moje Bosanske Posavine. Jer jedna riječ u njoj mogla bi ih podsjetiti na državu koje više nema! Uvijek ih iznova moramo podsjećati da je Vijeće Europe, u nekoliko svojih rezolucija, jednako osudilo sve totalitarne režime 20. stoljeća. Da ponovimo lekciju: Fašizam, nacizam i komunizam. Vijeće je zabranilo ne samo veličanje tih režima nego i njihovo znakovlje.
Kako protumačiti činjenicu da se u srcu Europe u Rijeci, u 21. stoljeću, veliča komunističko znakovlje crvena zvijezda petokraka i jugoslavenska zastava s istom tom crvenom zvijezdom petokrakom?
Pod tim zabranjenim i osuđenim znakovljima razaran je hrvatski grad Vukovar 1991. godine i ubijeno 2717 nevinih i nedužnih ljudi.
Treba pitati gospodina Vojka, gradonačelnika grada Rijeke, kamo su otišli silni novci iz državnog proračuna? Da navedemo još jedan znakovit primjer: Još uvijek aktualna gradonačelnica grada Siska bi uz poklič: „Smrt fašizmu sloboda narodu!“ išla istog trena ubijati sve one koji su drugačijeg svjetonazora. Možda bi neki završili i na Golom otoku!
VUK DLAKU MIJENJA, ALI ĆUD NIKADA
Povjesničar ovog kraja pater Julije Jančula više je pisao nego govorio. Napisao je dvije knjige: Povijest Cernika i Franjevci u Cerniku. Jednom zgodom je rekao: „Komunizam je društveno uređenje za nebo! S obzirom da se dogodio Istočni grijeh to društveno uređenje nije više za ljude!“ U Djelima apostolskim čitamo: “Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko. Svoja bi imanja i dobra prodali i porazdijelili svima kako bi tko trebao!“ (Dj 2,42-47) Analitičari kažu da je to bio „Naivni komunizam„ koji i danas može biti a) Potrošački ili b) proizvodni. Ono što su prvi kršćani pokušali ostvariti pa nisu uspjeli, jednako tako pokušava danas gospođa Merkel. Sadašnji njemački vlastodršci pokušavaju u 21. st. napraviti nešto slično. Oni pozivaju migrante iz dalekih zemalja da dođu u njihovu zemlju jer im je potrebna jeftina radna snaga. Kapital ili ti profit je „bog!“
Ljudi postaju roba. Ti nesretni ljudi mogli bi potražiti sreću i u bližim zemljama kao što su recimo Saudijska Arabija ili pak Turska, koji su im bliži po mentalitetu i svjetonazoru. U Njemačkoj dobivaju financijsku potporu i pije nego uđu u Njemačku njih čeka „njihov novac“ u određenoj banci. Na taj način Nijemci žele pokazati svoje sažaljenje prema migrantima.
Međutim po srijedi je nešto drugo. Bjelosvjetski ljevičari će u njima uvijek gledati Švabe iz naci -socijalizma dok je svijeta i vijeka. Jedino ih Bog može od toga oprati. U današnjoj Njemačkoj kapitalisti nastupaju udruženi s ljevičarima. Tvrdi kapitalizam treba jeftinu radnu snagu, a njemački ljevičari trebaju proletere. Oni će ponovno izvikivati : „Proleteri svih zemalja ujedinite se!“ Međutim do tog ujedinjenja neće tako lako doći zato što su to ljudi, oni nisu brojevi.
Drugo: stručnjaci tvrde da su jedva 5 % tih ljudi pravi izbjeglice. Riječ izbjeglica u Njemačkoj stvara sažaljenje, a Nijemci zato što su izgubili Drugi svjetski rat imaju i drugi im nameću osjećaj krivnje za prošla vremena. Kad je moj otac sedamdesetih godina otišao u Austriju austrijski su mediji pisali: “Mi trebamo jeftinu radnu snagu, a došli su nam ljudi!“
Naši ljudi koji su šezdesetih godina otišli na Zapad pod poznatim imenom „Gastarbajteri“ imali su slični mentalitet, sličnu kulturu, istu vjeru pa se nisu odnarodili. Jesu li bolji proleteri udruženi s tvrdim kapitalistima kojima je „bog“ profit ili oni ljudi koji imaju svoj identitet?
Mi smo imali priliku uvjeriti se u Domovinskom i obrambenom ratu tko su bili pretežito hrvatski branitelji. Bili su to priprosti ljudi s vrlinama koje su potrebne jednom modernom ratniku. To su čovjekoljublje, domoljublje i bogoljublje! Mi smo pobjednička vojska i ova je država nastala nakon što se hrvatski narod, u velikom postotku, plebiscitarno izjasnio da želi biti svoj na svom i u svojoj državi. Našu Hrvatsku platili smo brojnim životima, dijelovima tijela, a o psihičkim posljedicama da i ne govorimo.
Recimo još na kraju što je izgovorio jedan od australskih ministara vanjskih poslova svima koji ne prihvaćaju australsku državu sa svim njezinim obilježjima, zakonima i načinu ponašanja: “Ako im se Australija ne sviđa, oni koji ju ne vole, imaju i posljednje demokratsko pravo, a to je da ju napuste!“
Fra Vjenceslav Janjić
