Liturgija riječi današnjeg vele blagdana govori nam o jednoj od četiriju Izainih pjesama O SLUZI JAHVINU. Posebnost ove današnje je u tome što je sva u prvom licu jednine. U njoj njezin subjekt govori sam o sebi.

Tko je taj SLUGA JAHVIN?
To je svakako sam Mesija – Isus Krist! Trebao bi biti i svaki kršćanin ponaosob, ali i čitava kršćanska zajednica.
OVO JE SVOJEVRSNA MESIJINA AUTOBIOGRAFIJA. Ne dolazi on u svoje ime, niti ne nastupa bez povezanosti s ONIM koji ga šalje!
Sav je u Božjoj službi: „ GOSPODIN MI DADE JEZIK VJEŠT DA ZNAM RIJEČJU KRIJEPITI UMORNE!“ Ovo treba posebno naglasiti u GODINI BOŽJE RIJEČI U NAŠOJ POŽEŠKOJ BISKUPIJI.
Dolazi biti Riječ Božja i govor o Bogu – nama i među nama! Treba pokušati RIJEČ BOŽJU TAKO NAVJESTITI DA BI SE I ZA NAS MOGLO REĆI :
„ NIKAD NIJE NITKO OVAKO GOVORIO!“ Pitanje dana glasi: „ SVIDJETI SE BOGU ILI SVIDJETI SE LJUDIMA?“
Njegovo djelo kroz povijest nastavlja Crkva, a iz njega se ne bi trebao isključiti niti jedan kršćanin!
Izaija nastavlja : „ SVAKO JUTRO ON MI UHO BUDI DA GA SLUŠAM KAO UČENICI !“
Mi svećenici ,redovnici i redovnice imamo tu mogućnost , moleći Božanski Časoslov, da svaki novi dan možemo započinjati riječima : „OTVORI GOSPODINE USNE MOJE !“ , – čineći znak križa na usnama!
Ne podsjeća li nas to i na naše krštenje kad je svećenik, koji nas je krstio , dodirnuo naše usne i naše uši i poručio nam: „ EFFATA!“ – OTVORI SE !
Bog nas odgaja i za herojska djela, ako ustreba i za mučeništvo. Kako drugačije shvatiti daljnji tekst:
„LEĐA PODMETNUH ONIMA ŠTO ME UDARAHU ,A OBRAZE ONIMA ŠTO MI BRADU ČUPAHU I LICA SVOJEG NE ZAKLONIH OD POGRDA NI OD
PLJUVANJA!“
Ne podsjeća li nas ovo, između ostaloga, i na montirani proces u Pilatovu dvorištu, na suđenje našem blaženom kardinalu Stepincu, na 262 zatočenika komunističkog koncentracijskog logora u Staroj Gradiški, koje su komunisti neljudski mučili i zlostavljali? Neke su i ubili! Ni današnja vremena nisu puno drugačija !
Mesija zna da nije sam: „ GOSPODIN BOG MI POMAŽE, ZATO SE POSRAMITI NEĆU! ZATO UČINIH SVOJ OBRAZ KO KREMEN I ZNAM DA SE NEĆU POSTIDJETI!“
Riječ dvije i o današnjem psalmu koji nas vodi ravno na Kalvariju da tu čujemo riječi Krista Patnika: „ KOJI ME VIDE PODRUGUJU SE MENI , RAZVLAČE USNE, MAŠU GLAVOM: UZDAO SE U GOSPODINA NEKA GA SAD IZBAVI, NEKA GA SPASI AKO MU OMILJE!“ Jao, da možda nisam i ja među tolikim podrugljivcima ?
S druge pak strane : „ UZ KRIŽ ISUSOV STAJAHU MAJKA NJEGOVA, ZATIM SESTRA NJEGOVE MAJKE, MARIJA KLEOFINA I MARIJA MAGDALENA!“ Bože, daj mi u tom društvu biti!

Kojim li je tonom izrekao: „ OPKOLIO ME ČOPOR PASA, RULJE ME ZLOČINAČKE OKRUŽILE. PROBODOŠE MI RUKE I NOGE SVE KOSTI SVOJE PREBROJITI MOGU! „ Bojati nam se da se taj čopor od jučer ni danas nije promijenio.
Stoga Mesija zove svog Boga :“ Gospodine, daleko mi ne budi; snago moja pohiti mi u pomoć!“ Za sveg svog života bijaše u razgovoru s Bogom pa ga ni smrtna muka ne mogaše u tom zaustaviti.
I konačno neugasivi bljesak koji je sijevnuo s Križa na sve četiri strane svijeta: „ A SADA BRAĆI ĆU SVOJOJ NAVJEŠĆIVATI IME TVOJE , HVALIT ĆU TE USRED ZBORA! „
Bog prozva ljude braćom , jer je u njihovu zboru On – BOŽANSKI BRAT! Tu Blagovijest treba raznijeti po čitavom svijetu!
RECIMO JOŠ NA KRAJU I TO DA ISUS , KOJI BIJAŠE RIJEČ I GOVOR BOŽJI LJUDIMA, UMIRE GOVOREĆI: „ OČE, U RUKE TVOJE PREDAJEM DUH SVOJ !“
ZAR JE I MOGAO DRUGAČIJE, ON RIJEČ BOŽJA, OTIĆI S OVOG SVIJETA
NEGO, GOVOROM I RAZGOVOROM S OCEM?!
Pripremio : Fra Vjenceslav Janjić