SVIM ŽUPLJANIMA ŽUPE BEZGRJEŠNOG ZAČEĆA BD MARIJE U NOVOJ GRADIŠKI I SVIM GRAĐANIMA GRADA NOVE GRADIŠKE ČESTITAMO NJIHOVU ZAŠTITNICU
Župa Nova Gradiška Centar, koja je ustanovljena prije nešto više od 250 godina, stoji pod zaštitom Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije. U novijoj hrvatskoj povijesti pod zaštitu Blažene Djevice Marije, i to Bezgrješne, stavljen je i grad Nova Gradiška. Crkva sv. Terezije počela se graditi 1754. godine, a sto godina kasnije bit će proglašena dogma o Bezgrješnom začeću Blažene Djevice Marije. Prisjetimo se da je papa Pio IX. 1854. godine proglasio dogmu (službeni nauk Crkve) kako je Marija “Posebnom milošću i povlasticom svemogućeg Boga, zbog predviđenih zasluga Isusa Krista, Spasitelja ljudskog roda, bila izuzeta svake ljage istočnog grijeha!“
U čemu su zasluge njezina Sina Isusa Krista? Njemu je Otac nebeski dao svoje kraljevstvo da njime vlada. Da bi vladao njime on je morao biti popljuvan, doveden u sudnicu na montirani proces, morao je nositi vlastiti Križ i na njemu biti razapet, ubijen i pokopan, i treći dan da uskrsne! Isus je bio nevin i nedužan! To je bila žrtva koja se od njega tražila da bi ovladao kraljevstvom nebeskim kojeg mu je darovao Otac nebeski. Sam Isus odgovara Pilatu da njegovo Kraljevstvo nije od ovog svijeta! Moćnici zemaljskog kraljevstva oduvijek su se borili za njihovo, dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima, a da za to nikom ne odgovaraju.
Kako bi trebalo izgledati Kristovo Kraljevstvo?
U nedjelju Krista Kralja, 22. studenog, čitali smo u najsvečanijem dijelu svete mise, nakon dijaloga misnika i naroda Božjeg, da je to je Kraljevstvo : „istine i života, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde , ljubavi i mira!“ Sveti papa Ivan Pavao II. rekao je: “Ako želiš mir zauzimaj se za pravednost! „Gdje pravednosti nema, tamo ne može biti ni mira, ni ljubavi, ni istine! Ako je ovo istina, a jest, onda mi živimo u lažnome miru. Postoji opasnost da on bilo kad ne postane mit!
Tko može dijeliti pomirenje?
Isus Krist je rekao : „Ne trebaju zdravi liječnika nego bolesni!“ Sam Isus ostavio nam je sakrament POMIRENJA. Mi djecu na vjeronauku učimo kako se taj sakrament zove ISPOVIJED. To je nepotpun naziv. Najbolji naziv je upravo POMIRENJE. Nije dovoljno grijehe priznati – ispovjediti, za njih se treba i pokajati- popraviti se, izmoliti određenu pokoru i dati zadovoljštinu za učinjene grijehe. Nanesenu štetu treba nadoknaditi. Bez ovih navedenih elemenata sakrament POMIRENJA nije potpun. Već smo napisali da Isus, koji se žrtvovao za nas iz ljubavi, svoju milost dijeli rasipno onima kojima on želi, sam osobno ili preko svojih poslenika. U Kristovu Kraljevstvu Ljubav bi trebalo pisati uvijek velikim slovom. Ako u ovom svijetu nema ljubavi ili je ima malo, onda je to znak da smo mi , njegovi učenici, u tome zakazali. Nije dovoljno samo moliti u Očenašu „ Dođi kraljevstvo tvoje!“ U svijetu u kojem živimo trebali bi vladati: ISTINA, ŽIVOT, MILOST, PRAVDA I MIR. Bez njih nema pomirenja.
A tko može dijeliti oproštenje i pomirenje? Svakako ne onaj koji se za to i takvo Kraljevstvo nije borio! Koji ne pripada tome Kraljevstvu na bilo koji način. Istini za volju treba reći da postoje i anonimni kršćani. I oni na svoj način pripadaju Kristovu Kraljevstvu. Nakon tzv. mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja 1997. godine u razrušeni Vukovar vratio se jedan veći dio onih koje su njihovi dojučerašnji susjedi prognali sa njihovih stoljetnih ognjišta. U tamošnjoj, skoro do temelja porušenoj franjevačkoj crkvi po povratku, mogla se pročitati poruku u pisanom obliku: „Bog oprašta Srbin ne!“ Je li to pozdrav dobrodošlice svom nesrpskom stanovništvu? U Domovinskom i obrambenom ratu dr. Tuđman, prvi hrvatski predsjednik u novostvorenoj državi Hrvatskoj, piscima takvih grafita i sličnima, nudio je „Z 4 „ gotovo potpunu kulturnu i drugu autonomiju. Glatko su ga odbili. Htjeli su sve ili ništa! Sad im neki, nakon što su ti isti spiskali sve, ponovno nude ono što su izgubili u ratu, za zelenim stolom! I ne samo to, kojeg li apsurda. Ako je suditi prema pisanju Srpskih novosti, jedan bivši hrvatski branitelj, trebao je baciti vijenac 17. studenog u Dunav valjda u znak zahvalnosti što ih nisu sve poubijali 1991. godine. Jedan od osuđenih oficira samozvane JNA, kad je odležao sramotno malu kaznu za sva zlodjela koja su počinili u Vukovaru 1991. godine, izjavljuje pred novinarima kad bi se sve ponovilo Vukovar bi sravnili sa zemljom, a sve „nesrbe„ koji se miču, poubijali! Treba li takvima ponuditi pomirenje ako nema kajanja? Apsurd! U vremenu u kojem živimo i u državi u kojoj živimo, ja kažem ponekad Apsurdistanu, pravdu i pomirenje dijele oni koje se za tu državu nisu borili i koji ju očito ne vole!
Fra Vjenceslav Janjić
